U sjemenišnoj crkvi svetog Ćirila i Metoda u Sarajevu slavljena je sveta misa zadušnica za pokojnog svećenika Iliju Miškića te su njegovi zemni ostatci ispraćeni u župu Radunice kod Žepča, piše Nedjelja.ba…

Uz suslavlje 40-ak svećenika misu za dušu pok. vlč. Miškića predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić, u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem.

Na misi su sudjelovala i braća i sestre pok. vlč. Ilije, prijatelji te redovnice nekoliko družbi.

Opasanih bokova i upaljenih svjetiljki

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja, nadbiskup Tomo uputio je propovijed kazavši kako je pok. vlč. Miškić, kao što to čini i svaki dobar svećenik, cijeloga života navješćivao utjehu Božju, koja se sastoji, prije svega, u vjeri u uskrsnuće i u vjeri u život vječni. „Vjerujemo i nadamo se kako je u času odlaska s ovoga svijeta posebno doživio i iskusio ono što je navješćivao drugima dok je služio kao službenik Crkve, Isusov prorok i navjestitelj. I ne samo da vjerujemo nego se najdublje nadamo, žarko želimo da ga dragi, milosrdni, Gospodin, na dolasku primi kao slugu dobroga i vjernoga i da mu otvori vrata raja i da se, zajedno sa svecima i mučenicima zauvijek raduje u blizini Božje svetosti. I dok zahvaljujemo dragom Bogu što mu je udijelio čast i milost svećeničkog služenja; čast i milost navjestitelja Radosne vijesti, istovremeno zahvaljujemo Isusu za današnju pouku u odlomku iz Evanđelja kojom nam svima poručuje – dok smo još na ovoj zemlji – na koji način bismo tu svoju vjeru i nadu u život vječni i uskrsnuće trebali živjeti. Vrlo jednostavna slika: opasanih bokova i upaljenih svjetiljki, kako on kaže. Trebali bismo čekati vlastiti odlazak s ovoga svijeta i prelazak u bolji život: opasanih bokova; zauzeto, radno, kao što svaki ozbiljan radnik (…) se posvećuje poslu, zvanju i poslanju koje je izabrao u životu i koje mu je providnost Božja dodjela“, naglasio je mons. Vukšić.

Bez razboritosti krepost je moguća mana

U nastavku je spomenuo, kako je dobro znano – davno su još to duhovni pisci zabilježili – da svaka krepost, ako nije prožeta i vođena razboritošću riskira da se pretvori u manu. „I opasanost bokova, zauzetost i rad, pogotovo zauzetost i rad za narod Božji i u Crkvi, ako nije vođena krepošću razboritosti zna se i može se pretvoriti u manu. Vjerujemo stoga, da je naš pokojni brat dok je radio i služio narodu Božjemu trudio se također da u sve to unese potrebitu razboritost. I molimo dragoga Boga, da sve nas (…) blagoslovi također razboritošću kako bismo, s upaljenim svjetiljkama – kako Isus kaže – provodili ovozemaljski život, svatko u svom stanju, u svome poslanju, svatko u skladu s talentima i darovima i mogućnostima koje mu je dragi Bog dao. Ako sve to (…) bude praćeno razboritošću bit će zaista na slavu Božju“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te poručio: „Zahvalni bratu Iliji što se trudio provoditi svećenički život tako da služi narodu i što je unosio krepost u taj narod i pozivao ga na radost zbog vjere i nade u uskrsnuće molimo dragoga Bog da sve nas danas blagoslovi radosnim služenjem (…) jer samo se tako slava Božja i kraljevstvo Božje šire na ovoj zemlji“.

Životni put pok. vlč. Ilije

Nakon popričesne molitve generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić prikazao je svećenički vijek i odlazak s ovoga svijeta vlč. Ilije.
Vlč. Miškić rođen je 24. svibnja 1952. u mjestu Donja Vratna Gora u općini Konjic, župa Sv. Ilije proroka, Solakova Kula, u kojoj je primio sakrament krštenja i prve pričesti.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju i sjemenište u Subotici, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Za prezbitera je zaređen 29. lipnja 1977.

Obavljao je sljedeće službe: župni vikar u katedralnoj župi u Sarajevu (1977.-1978.); tajnik u Nadbiskupijskoj kuriji u Sarajevu (1978.-1981.); župnik župe Sv. Ane u Radunicama (1981.); zamjenik u župi Snježne Gospe u Poljacima (1981.-1982); privremeni upravitelj župe Sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu (1982.); župnik župe Sv. Josipa u Rankovićima kod Novog Travnika (1988.-2003.); župnik župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu (2003.-2004.); vršitelj dužnosti dekana Sarajevskog dekanata (2003.-2004.); župnik župe Sv. Ilije proroka u Kandiji (2004.-2012.); vršitelj dužnosti i dekan Bugojanskog dekanata (2008.-2012.); župnik župe Sv. Ilije proroka u Ularicama kod Doboja (2012.-2024.).

„Krajem siječnja 2024., zbog teško narušenog zdravlja, odlazi u svećeničku mirovinu u Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, u kojemu je preminuo 24. travnja, u 72. godini života i 47. svećeništva.

Kao članovi klera Vrhbosanske nadbiskupije, kojemu je vlč. Ilija pripadao, u zajedništvu s našim nadbiskupom slavili smo svetu misu za pokoj njegove duše, moleći da mu milosrdni Bog ‘bude blag i milosrdan sudac’ i primi ga u svoje kraljevstvo. Dragom Bogu zahvaljujemo za čudesna djela koja je učinio u životu svog svećenika Ilije kao i za djela koja je po njegovoj svećeničkoj službi učinio u životu onih kojima je bio poslan naviještati Radosnu vijest spasenja, svjedočiti uskrsnuće Isusa Krista i slaviti svete sakramente.

U ime Vrhbosanske nadbiskupije i u svoje osobno ime, članovima njegove obitelji: majci Mariji, sestrama Anđelki, Šimi i Mariji, braći Slavku, Branku i Tomislavu s obiteljima, rodbini i prijateljima, izražavam iskrenu kršćansku sućut.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! – I svjetlost vječna svijetlila mu“, kazao je mons. Ćosić te su potom obavljeni predviđeni ukopni obredi i zemni ostatci pokojnika otpremljeni su za župu Radunice, gdje će u 14 sati na groblju Brankovići sprovod predvoditi pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar.

Na kraju se kratko obratio i ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac izrazivši još jednom izraze sućuti obitelji i riječi zahvale svima na dolasku.

Tijelo preminulog svećenika iz crkve su iznijela njegova subraća i položila u pogrebno vozilo.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!