SLIJEPI SLIKAR
Moj Adam je dobro dijete, govorila je majka, dok ga je češljala, popravljajući mu kragnu košulje.
Na njegovom blijedom licu nije bilo osmijeha, samo bi se ponekad nakašljao i počešao po obrvi.
Adam je od rođenja slijep. Njegov jedini svijet je onaj koji sam sebi stvara, govorio je doktor. Ali pustite ga, neka radi, šta god želi..
Adam je sanjao da crta. Onda je jednog jutra rekao, želim biti slikar! Majka je plakala. Kako da crta, kad je slijep, žalila se doktoru Alfonsu.
Nema veze, dajte mu..samo ga pustite da radi što želi.
U sobi su mu namjestili štafelaj. Sad me pustite da crtam, govorio je. Isprva nije umio da napipa kist. Soba je bila jako uprljana, svuda oko njega je bilo prosuto raznih boja. Majka je opet plakala, doktor je ponavljao isto. Neka crta.
A onda je jednog jutra majka ostala zaprepaštena. Adam je nekim čudom uspio da nacrta pravu pravcatu jabuku. Toliko je bila stvarna da bi je mogla pojesti, uzbuđeno je govorila doktoru.
Neka crta, rekao sam vam, pustite ga. Adam je pitao, hoću li ikada moći vidjeti svoj crtež ? Majka je plakala.
Moj Adam je dobro dijete, ponavljala je, plačući. Da, jeste, odgovarao je doktor.
Dani su prolazili, Adam je sanjao crteže i pokušavao ih nacrtati.
Majka se umirila, doktor je savjetovao da ga puste da radi što želi. I tako je trajalo, sve do kasne jeseni.
Jednog je novembarskog jutra Adam crtao svoj san. Povlačio je kist, umakao ga u boju i prelazio po papiru. U jednom trenutku, kist mu je ispao iz ruke. Pokušao je da ga napipa ali nije uspio. Dozivao je majku, pipao oko sebe ali uzalud. Ustao je oprezno, počeo da traži rukama kist. U jednom trenutku je zapeo nogom za kolica u kojima je sjedio. Pao je, snažno udarivši glavom. I tad se, na čas desilo čudo; u oči mu se vrati vid i on ugleda, lijevo na zidu crtež jabuke. Na njegovom blijedom licu, prvi put se ukaza osmijeh. Osmijeh koji niko nikada neće vidjeti.
Preminuo je dva dana kasnije. Padao je prvi snijeg.
Majka je plakala danima.
Doktor Alfonso je nestao. Priča se, da su ga posljednji put vidjeli, kako hoda ulicama, izluđen, zaustavlja ljude i govori im; Moj Adam je dobro dijete…znate li ? Moj Adam je dobro dijete..
Autor: Ajdin Alibabić
