Nakon brojnih reakcija na društvenim mrežama, Semir Šabić iz Zenice odlučio je javnosti detaljnije objasniti svoj duhovni put i odluke koje su obilježile njegov život.
U opširnom obraćanju istaknuo je da je rođen i odrastao u islamskoj vjeri, ali da je godinama osjećao unutarnju prazninu i potrebu za dubljim smislom života. Upravo ta potraga, kako navodi, dovela ga je do susreta s učenjem Novoapostolske crkve, koje je na njega ostavilo snažan dojam, prenosi Crna Hronika.
Prema njegovim riječima, poruke o vjeri, oprostu i duhovnom vodstvu pomogle su mu da pronađe odgovore na pitanja koja su ga dugo mučila. Nakon perioda razmišljanja i molitve donio je odluku da prihvati krštenje, što opisuje kao težak, ali ispravan životni korak.
„U srcu sam osjetio mir i uvjerenje da sam pronašao pravi put kojim me Gospodin vodi“, naveo je Šabić u svom obraćanju.
Dodaje kako je nekoliko godina kasnije zaređen za đakona, te da od tada aktivno sudjeluje u radu zajednice kroz pomaganje drugima, rad s mladima i organizaciju vjerskih aktivnosti.
Ističe i da danas osjeća unutarnji poziv za daljnjim napretkom, odnosno mogućnošću da preuzme veću odgovornost u zajednici.
„Ne tražim ovo iz želje za položajem, nego iz ljubavi prema crkvi i želje da služim drugima“, poručio je.
Njegova objava izazvala je podijeljene reakcije javnosti – dok jedni izražavaju podršku i razumijevanje, drugi s rezervom gledaju na njegovu odluku. Ipak, veliki broj građana uputio mu je riječi ohrabrenja.
Šabić na kraju poručuje kako mu je najvažnije to što je pronašao unutarnji mir i jasnoću životnog puta, naglašavajući da želi nastaviti služiti zajednici i pomagati drugima.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Nakon mnogih upita i poruka koje sam dobio zbog moje posljednje objave dugujem svima jedno objašnjenje.
Draga braćo i sestre, prijatelji i porodico,
Želim s vama podijeliti svoj duhovni put i razloge koji su me doveli do današnjeg trenutka.
Rođen i odgojen u islamskoj vjeri, godinama sam tražio dublji smisao života i bliži odnos s Bogom. Iako sam poštovao tradiciju i molitvu koju sam naslijedio, osjećao sam unutarnju prazninu i čežnju za nečim što bi mi dalo sigurnost spasenja i jasno vodstvo prema povratku Isusa Krista.
U jednom trenutku života, kroz Božju milost, došao sam u dodir s porukom Novoapostolske crkve. Evanđelje koje sam čuo – o živom apostolatu, o daru Duha Svetoga koji se danas dijeli, o sigurnosti oprosta grijeha i pripremi za Dolazak Gospodinov – duboko me dirnulo i odgovorilo na mnoga pitanja koja su me mučila godinama.
Nakon dugog razmišljanja, molitve i proučavanja, donio sam odluku da prihvatim krštenje vodom i Duha Svetoga u Novoapostolskoj crkvi. To nije bio lagan korak – značio je napuštanje poznatog okruženja, obiteljskih očekivanja i dijela vlastitog identiteta. Ali u srcu sam osjetio mir i uvjerenje da sam pronašao pravi put kojim me Gospodin vodi. Danas sam zahvalan što sam dio zajednice koja živi u iščekivanju uskorošnjeg dolaska našeg Gospodina i Spasitelja.
Nekoliko godina nakon što sam postao član, primio sam Božji poziv i bio zaređen za đakona. Taj trenutak smatram jednim od najvećih blagoslova u svom životu. Od tada nastojim svim srcem služiti braći i sestrama – bilo kroz posjete bolesnima, pomoć u zajednici, sudjelovanje u bogoslužjima, poučavanje djece i mladih, organizaciju aktivnosti ili jednostavno slušanjem i ohrabrivanjem onih koji prolaze kroz teška vremena. Svoje slobodno vrijeme, energiju i ljubav ulažem u crkvu jer vjerujem da je to najvrijednije što mogu učiniti za Gospodina i za Njegovu djecu.
Sada, nakon višegodišnjeg vjernog i predanog služenja u činu đakona, osjećam unutarnji poziv i želju da Gospodin – ako je Njegova volja – proširi moje ovlasti i odgovornosti te me pozove u svećenički čin, čin svećenika.
Vjerujem da bih u tom višem činu mogao još snažnije blagoslivljati zajednicu – posebno kroz dijeljenje oprosta grijeha, slavljenje Svete Večere i dublje pastoralno vođenje duša koje su mi povjerene.
Ne tražim ovo iz taštine ili želje za položajem, nego iz ljubavi prema crkvi i iz uvjerenja da Bog darove koje mi je dao može još obilnije upotrijebiti na korist cijele zajednice. Spreman sam i dalje učiti, rasti u poniznosti i poslušnosti te prihvatiti svaku zadaću koju mi crkva povjeri.
Molim vas da me u svojim molitvama nosite pred Gospodina i da, ako je Njegova volja, moja služba bude proširena na svećenički čin kako bih još više mogao doprinijeti izgradnji Njegovog djela u ovo posljednje vrijeme.
I na kraju, želim vam samo jedno poručiti, svijet govori kroz nemir – da li slušamo? Vrijeme Posljednjeg suda se približava.
S dubokom zahvalnošću,
Semir Šabić
Đakon Novoapostolska crkva Bosne i Hercegovine”