Kada bismo ušli u arhivske tekstove Večernjaka, apsolutno bismo pronašli najave vremenskih neprilika kakvima danas svjedočimo i mi u BiH. I ne treba biti prevelik stručnjak da vidimo kako je isključivo čovjek doveo do svega ovoga. Zagađujemo okoliš na sve strane, bacamo smeće u prirodu, spaljujemo bez ikakvih kontrola…, a iako smo mi kap u moru u odnosu na velike države, koje besramno uništavaju klimu, ipak smo dio tog procesa. Proteklih dana pogodila nas je ciklona Boris. Kako god nismo imali kiše cijelo ljeto, pa smo je zazivali zbog spaljene zemlje i poljoprivrede na izdisaju, tako smo sad dobili kišu u prekomjernim količinama. Izvješće World Weather Attributiona apsolutno je ono o kojem treba povesti računa.
– Klimatske promjene dovele su do dvostruko većih izgleda za pojavu obilnih kiša, poput onih koje su prouzročile razorne poplave u središnjoj Europi ovoga mjeseca. U najgoroj poplavi koja je pogodila središnju Europu u najmanje dva desetljeća poginule su 24 osobe, zgrade su oštećene, mostovi srušeni, a šteta se procjenjuje u milijardama dolara – stoji u izvješću World Weather Attributiona, međunarodne skupine znanstvenika koja proučava učinke klimatskih promjena na ekstremne vremenske prilike. Naglašeno je da su četverodnevne oborine koje je donijela oluja Boris bile najveće ikada zabilježene u središnjoj Europi. I ona priča kako danas nema normalnih kiša, već je najava nevremena automatski signal za zatvoriti se u kuću i čekati da prođe, ima uporište i među znanstvenicima koji su istaknuli da su klimatske promjene učinile kiše sedam posto jačima.
– Ove poplave naglašavaju razorne rezultate zagrijavanja – izjavila je, među ostalim, Joyce Kimutai, koautorica studije i istraživačica na Grantham institutu pri Imperial koledžu u Londonu. Iako je kombinacija vremenskih obrazaca oluje Boris – hladnog zraka u Alpama i vrlo toplog zraka iznad Sredozemnog i Crnog mora – neuobičajena, izvješće pokazuje da su klimatske promjene učinile takve oluje intenzivnijima i vjerojatnijima. Da je učestalost poplava u Europi u stalnom porastu, potvrdio je i najpoznatiji domaći meteorolog Nedim Sladić.
– Za svaki 1 stupanj koji dodajemo u Zemljin energetski sustav, ravnoteža se postiže sa 7 posto više vodene pare u atmosferi preko vertikalnog stupa. Relacija koja nam to pokazuje zove se Clausius-Clapeyron i objašnjava promjenu napona vodene pare s promjenom temperature. Niži slojevi atmosfere imaju različite mehanizme i povratne petlje za odgovor, dok se gornji slojevi atmosfere hlade zbog zarobljene toplinske energije blizu površine preko dugovalnog zračenja u IR spektru jer su emisije ugljika i drugih stakleničkih plinova u porastu, čineći koncentraciju stakleničkih plinova (“pokrivačem”) debljim. Također možemo pretpostaviti da jače asimetrično zagrijavanje iz tropskih područja prema umjerenim geografskim širinama djelomično pokreće ove događaje diljem Europe, a vezano je uz morske toplinske valove, posebno posljednjih godina, remeteći ustaljene vremenske obrasce i pomičući mlaznu struju, vrpcu snažnih vjetrova i pokretače vremenskih sustava, sjevernije. Veće isparavanje dovodi do veće količine dostupne oborive vode, što dovodi do povećanja intenziteta oborina i količine oborina koje sve češće premašuju gornji rang klimatologije, odnosno najviše zabilježene količine oborina u relativno kratkom vremenskom intervalu – naveo je Sladić.
Nažalost, oluje dugo traju i još su jače i intenzivnije nego ranije, a o tome je nakon jedne od ljetošnjih superćelijskih govorila i stručnjakinja Petra Mikuš Jurković. – Nažalost, živimo u vremenu klimatskih promjena u vremenu atmosfere koja je sve zagrijanija. U takvoj atmosferi topliji zrak može primiti više vlage, ta energija je puno veća i ono što se očekuje je da će ekstremnih događaja biti više – kazala je uz ostalo. Čini se da sve u svijetu što se događa na neki način postaje ono zlokobno novo normalno koje nas je brinulo u onom dobu pandemije kad se nosilo maske i rukavice. U ovom normalnom kišobran bi nam mogao postati stalni rekvizit ili su ipak za nove oluje današnji kišobrani postali preslabi.
