Maske, krafne, pjesma i veselje- maskenbal- tradicionalni narodni običaj
U posljednje vrijeme u javnosti se mogu čuti različita mišljenja o maskenbalu ili fašniku. Ipak, važno je jasno reći: maskenbal je tradicionalni narodni običaj vezan uz pokladno razdoblje prije Korizme, a ne nikakav oblik sotonizma.
U katoličkoj tradiciji vrijeme poklada dolazi neposredno prije Pepelnice, kojom započinje Korizma – četrdesetodnevna priprava za Uskrs. To je razdoblje u kojem su se ljudi kroz povijest veselili, okupljali i družili prije ulaska u vrijeme posta i odricanja. Takvi običaji prisutni su stoljećima u mnogim europskim zemljama, pa tako i u Bosni i Hercegovini.
Važno je naglasiti da maskenbal nije crkveni obred niti dio liturgije. Riječ je o narodnoj tradiciji koja je kulturno povezana s crkvenim kalendarom. Katolička Crkva nikada nije učila da je sam čin maskiranja grijeh. Ono na što Crkva upozorava jest neprimjereno ponašanje, pretjerivanje, vrijeđanje svetoga ili nemoral – što se može dogoditi u bilo kojoj vrsti zabave, ne samo na maskenbalu.
Vrijeme kada se održava karneval
Vrijeme održavanja karnevala povezano je s korizmom i postom pred Uskrs. Naime, na Sinodu održanom u Beneventu 1091. godine odlučeno je da post počinje u srijedu pedeset dana prije Uskrsa, te su tako nedjelja, ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede postali udarni dani karnevala. Danas ne postoji suglasnost oko toga kada pokladno vrijeme počinje. Naime, neki pokladnim vremenom smatraju razdoblje od sv. Martina (6. prosinca), neki pak vrijeme od Božića, kada počinje razdoblje slavlja i blagostanja, a neki u pokladno vrijeme računaju razdoblje priprema za poklade i izradu maski i smatraju da ono počinje u siječnju. Također, ne postoji suglasnost ni kada je riječ o svršetku karnevala. Za jedne karneval se prekida Čistom srijedom kada započinje korizma i četrdesetodnevnu post.
Poznato je da su crkveni oci poput Sveti Augustin i Sveti Ivan Zlatousti upozoravali na poganska i razuzdana slavlja svoga vremena. No njihova kritika odnosila se na idolopoklonstvo i nemoral, a ne na dječje maškare ili kulturne karnevalske običaje kakve danas poznajemo.
Fašnik, maškare ili poklade u našem su narodu prije svega prilika za kreativnost djece, zajedništvo obitelji i veselo druženje zajednice. Kada se organizira na dostojanstven i primjeren način, bez vrijeđanja vjerskih osjećaja i bez neprimjerenih sadržaja, takav događaj ne nosi nikakvo duhovno zlo.
Stoga je važno razlikovati narodni običaj od ideoloških ili duhovnih konstrukcija. Maskenbal je dio kulturne baštine i društvenog života – a ne sotonizam.
