“Nešto prije pet sati ujutro, zvoni telefon. Zove načelnik ISS-a, obaviješten od Kantonalne uprave Civilne zaštite da su katastrofalne poplave u Jablanici. Ima ozlijeđenih, mrtvih, nestalih. Znam zbog terena da je bujična poplava, i da se mora djelovati odmah…”
Ovako za Vijesti.ba svoju ispovijest počinje Goran Mitrić iz ISS-a Mostar. On je bio prvi zvanični spasilac koji je došao do uništenih kuća u Donjoj Jablanici. Kaže da je u ovom “poslu” 20 godina i da je svašta vidio, ali je ovaj prizor od svega toga bio puno gori.
Nakon poziva okupio je ekipu, spakovali su opremu, čamce i krenuli.
“Dolazimo do Aleksina hana i put dalje nije prohodan. Spuštamo dva čamca i s dva tima za djelovanje na vodi krećemo dalje. Polako uviđamo veličinu katastrofe. Put M17 ispod tunela Prenjska vrata ne postoji, iznad njega, pruga, visi nekih 15 metara u zraku, ispod rupa minimum 10 metara. Obavještavamo nadležne da se obavijeste željeznice i putevi o stanju prometnica. Grabovičko jezero je jedna kaša od blata i smeća kroz koju motorni čamac jedva ide. Dolazimo ispod naselja Donja Jablanica, odnosno do onoga što je od njega ostalo. Iskrcavamo spasioce i idemo prema selu. U prvoj kući zatičemo par ljudi, jedan stariji gospodin, cijeli prekriven blatom, u stanju šoka, izgubio suprugu, držao je za ruku dok je voda nije odnijela. Odbija pomoć, nađite mi suprugu”.
Komšija ih upućuje na najugroženije, da mještanima pronalaze životno ugrožene, teško povrijeđene, vrše se evakuacije, obilježavaju mjesta gdje su smrtno stradali i pregled terena.
“Pravi heroji ove priče su građani Donje Jablanice i okolnih naselja koji su golim rukama u plitkim čizmama, u dekama i priručnim sredstvima izvlačili svoje sugrađane”, kaže Mitrić.
Mjesto događaja je u tim momentima jedna gomila naplavljenog materijala, ruševina od kuća, vozila i teških stijena, širine pedesetak metara i dužine preko kilometar.
“Desetina vozila je zatrpana i samo točkovi vire iz materijala. Pojedine kuće su nestale s lica mjesta, i ne postoji trag da su tu bile. Dolazimo do pružnog nasipa, gdje je prvo sigurno mjesto i gdje se skupila većina naroda. Tu se sastajemo sa Sabahudinom Spahovićem iz CZ Jablanica, i dogovaramo daljnje postupanje. Izvlačimo povrijeđene na sigurno i vršimo evakuaciju po prioritetima, sa građanima. Stanje na terenu je kontrolirani kaos”.
“Poslije spašavanja ozlijeđenih organiziramo timove za izvlačenje smrtno stradalih, na više lokacija, u zavisnosti od konfiguracije terena. Neke izvlačimo na nasip, a neke čamcima do mosta prema Glogošnici. Na području iznad pružnog nasipa, desno, prema džamiji, stvorila se velika vještačka akumulacija koju drže dvije velike stijene. To predstavlja ogromnu opasnost za naselje ispod, pa evakuiramo cijelo naselje. Potom, uz pomoć malog bagera, koji je dovezao jedan mještanin, oprezno radimo prokopavanje drenažnog kanala iz jezera i tako kontrolirano ispuštamo akumulaciju. U međuvremenu pristiže pomoć sa svih strana. MUP HNK na čelu s Mirzom Rožajcem GSS-ovi, FUCZ, Ronioci, FUP, Vatrogasci, Hitne pomoći, rafteri… Preskočio sam sigurno neke, neka oproste”, poručuje Mitrić.
Govoreći o uzrocima, Mitrić kaže da ovo nije samo poplava.
“Morala se stvoriti neka vještačka ili prirodna akumulacija iznad sela koja je nakupila ogromnu količinu vode i koja je u jednom momentu se provalila. Ovo ne može da napravi jedna bujična poplava, mi smo našli stijene na pruzi od par tona koje su podignute 15 metara u vis. To poplava ne može napraviti. To je plavni val. Gore ima neki kamenolom, ja ne znam kakav je, ali po mom mišljenju nešto je moralo napraviti plavni val. Još jedan detalj. Selu je prijetila katastrofa od akumulacije koja se stvorila iznad pruge, to je moglo u svakom momentu puknuti. To je bilo jako opasno i to smo spriječili”, kaže nam Mitrić.
Navodi da je vrlo važan krizni menadžment u ovim situacijama.
“Mi moramo imati timove koji moraju reagirati odmah. Kod bujičnih poplava, meteorolozi moraju kazati koliko će kiše pasti po kvadratnom metru. Raditi evakuaciju stanovništva prije. Ova poplava kad krene, tu nema spašavanja. Tu su ugroženi i spasioci. Ta poplava bude i prođe za 15-ak minuta, taj udarni dio, dalje je cijeđenje. Puno više treba raditi na prevenciji. A Krizni štab mora biti u roku odmah, da se pokrene evakuacija, ne može to biti pet sati poslije, kada se iskupi 200 ljudi koji ne samo da ne rade, nego samo smetaju”, kaže Mitrić i dodaje:
“Vijesti se šire svakakve. Neko kaže ide 40 šlepera hrane, što će to? To je selo od 50 ljudi, pa krvi, ljudi sami pišu, unose konfuziju nepotrebnu. To je prekasno. Institucije države moraju znati krizni menadžment. U Poljskoj krizni štab ima 20 ekrana, krizni menadžeri kojima je to posao, koji u programima vide koliko će koji dio grada u narednom periodu primiti vode. Mi to ne znamo, ne educiramo se, ne radimo na procedurama. U Jablanici je urađeno najbolje moguće u tom momentu. Ali treba bolje, brže i odlučnije”, kaže Mitrić.
“Na kraju, hvala svima od srca, opet se nekako pokaže da smo nažalost najbolji i jedinstveni u velikim tragedijama”, zaključuje Mitrić.
Izvor: vijesti.ba
