Vjerujem da bi Don Bosco danas bio na TikToku jer je to moderna ulica. Prije smo se na dječju razinu spuštali kroz igru, a danas moramo i na društvenim mrežama, pritom pazeći da ne ulazimo u kompromise i banalizaciju, kaže don Tomislav
Don Tomislav Lukač, mladi salezijanski svećenik, danas je najpopularnija crkvena ličnost na hrvatskoj TikTok sceni, premda je profil napravio prije tek nešto više od godinu dana. Kreiranjem kratkog, ali zanimljivog i (što je važnije) beskompromisnog vjerskog sadržaja, došao je do više od 60 tisuća pratitelja te izazvao pažnju i u svjetovnim krugovima. S don Tomom prvi smo put razgovarali još 2016. kada je kao jedan od salezijanskih bogoslova s nama podijelio dio svoje životne priče. U novom razgovoru fokusirali smo se na njegov apostolat na TikToku, društvenoj mreži koja u Hrvatskoj broji više od 1,2 milijuna korisnika, no koju, čast iznimkama, Crkva u Hrvatskoj (još) nije prepoznala. Pitali smo ga i o konkretnim plodovima virtualne evangelizacije u realnom svijetu, modernim problemima pastorala mladih te Susretu hrvatske katoličke mladeži koji će se u subotu održati u Gospiću.
– Don Tomislave, zašto i kako TikTok?
Da mi je netko prije samo dvije godine rekao da ću kreirati sadržaj za TikTok, ne bih mu vjerovao. Prema toj društvenoj mreži imao sam posebnu averziju potaknutu banalnim, zaglupljujućim i vulgarnim sadržajem koji je nudila. Mlade i djecu čak sam odgovarao od nje. K tome sam introvert po prirodi, ne volim snimanja i općenito izlaganja, već me privlači rad „jedan na jedan“ ili s manjim skupinama ljudi.
Poticaj je, stoga, morao doći izvana. Godinama u crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu radim s mladima i pripremam odvojene propovijedi za sedmaše i osmaše te njihove roditelje. Dobivao sam dobre povratne informacije od djece kojima se sviđala kratkoća i slikovitost propovijedi. Više puta tražili su od mene da se snimim kako bi mogli pokazati svojim prijateljima koji nisu u Crkvi te imaju predrasude o njoj i svećenicima. Istovremeno je provincijal moje salezijanske provincije tražio da propovijedi za krizmanike stavim na aplikaciju Nova Eva.
Ta dva poticaja spojila su se u ovo što sada radim nakon razgovora s dvjema animatoricama u našem oratoriju. Djevojke, inače maturantice, posvijestile su mi da se svi mladi danas nalaze na TikToku, nešto manje na Instagramu, dok Facebook i Novu Evu ne koriste. Dodale su i da se uravnotežila količina banalnog i kvalitetnog sadržaja na platformi te ponudile pomoć u snimanju. Odlučio sam započeti uoči prošlog Uskrsa jer mi je bilo posebno na srcu te svete dane približiti krizmanicima te ih potaknuti da dođu na obrede. Vazmeno trodnevlje i Uskrs bili su tema mojih prvih videa i nisam očekivao da će imati takav uspjeh.
Pretpostavljao sam da će sadržaj doći do mladih na Jarunu, možda i okolnih kvartova, ali je u kratkom roku buknuo u cijeloj Hrvatskoj.
Prva pomisao bila mi je: „Bože, nisam htio ovo“ te sam idućih mjesec dana više puta poželio ugasiti profil. Međutim, u molitvi mi je stalno dolazila rečenica iz Svetog pisma da Pastir Dobri neće napustiti svoje stado. Netko mi je potom, nesvjestan mojih unutarnjih borbi, poslao u poruci točno taj citat nakon čega sam osjetio da je Bog očito odlučio na ovom mjestu sebi probiti put. Kad već mogu na slikovit i zanimljiv način približiti djeci i mladima dubine vjere, možda me Bog nije bezveze izabrao da djelujem na društvenim mrežama. Tako sam odlučio nastaviti.
– Znamo da snimate sadržaj za TikTok, ali koristite li ga?
Jako malo. Najčešće skrolam da vidim koji su TikTok trendovi u tijeku kako bih snimio video na tu temu, tj. da „kristijaniziram“ trend (smijeh). Pratim i loše pojave poput izrugivanja među mladima, promoviranja vulgarnosti i krivih vrijednosti na što potom dajem kritički osvrt.
– TikTok zajednica je jako dobro reagirala na vaš sadržaj, što se vidi po komentarima, broju lajkova i pratitelja. No uspijevate li pastoral na društvenim mrežama prenijeti i u realno okruženje poput oratorija?
Djeca iz oratorija odmah su pozitivno reagirala, pohvalila sadržaj, tražila da ih zapratim i sl. (smijeh)…
Dobivam puno poruka, pitanja, ali i zahvala mladih što se „spuštam“ na njihovu razinu te im približavam vjerske teme. Ne možemo očekivati da će na zvuk crkvenih zvona oni sami doći. Moramo im poći ususret, prepoznati njihove probleme i kušnje na koje nailaze u svijetu društvenih mreža te im pokušati približiti istinu.
Naravno, ne mislim da se TikTokom rješavaju problemi pastorala mladih niti vjerujem da ću nekoga isključivo videima dovesti do iskustva živoga Boga, što nam treba biti krajnji cilj. No svjedočim da ovime klincima razbijamo krivu sliku Boga, Crkve i svećenika na koju često nailaze na društvenim mrežama i u medijima.
Tu su i drugi plodovi, poput nekoliko mladića i djevojaka koji su mi povjerili da razmišljaju o duhovnom pozivu. Onda moliš za njih, pratiš ih ili ih uputiš nekom duhovniku u njihovom gradu.
Treća razina plodova su mladi koji su upravo zbog videa došli u crkvu i oratorij. Evo konkretan primjer: na posljednjoj velikoj ispovijedi na Jarunu prišli su mi mladić i djevojka koji dugo nisu pristupili sakramentu pomirenja, on više od dvije godine, a ona šest. U takvim situacijama uvijek prvo kažem: „Dobrodošao/la kući“, a onda pitam što ih je potaknulo na ispovijed. U ovom slučaju, oboje su rekli da su vidjeli moj sadržaj na TikToku te su se odlučili ponovno približiti Bogu. Očito nešto što traje šezdesetak sekundi može biti dovoljno da čovjeka vrati u Crkvu.
Naravno da postoje i negativni komentari. Obično se radi o dvama ekstremima: s jedne strane oni koji ne vole Crkvu pa mi ispod videa pišu uvrede ili me nazivaju „pedofilom“, a s druge katolici koji smatraju da mi je kao svećeniku mjesto isključivo u crkvi. Prve blagoslivljam, a druge podsjećam na riječi sv. Ivana Pavla II. da trebamo naviještati evanđelje u novom ruhu.
Kad snimam za TikTok, želim to činiti na nov i pristupačniji način, ali uvijek pazim da ne razvodnim Božju riječ i nauk, jer je to kraj svake evangelizacije.
Don Tomislav Lukač/Foto: Marin Škarica
– Ne možemo reći da Katolička Crkva u Hrvatskoj nije prisutna na internetu, od mrežnih stranica (o čijoj kvaliteti možemo raspravljati) preko katoličkih medija, podcasta i profila. No TikTok trenutno izgleda kao prava enigma za mnoge katolike, uključujući i one koji su godinama aktivni na društvenim mrežama, premda se, u svojoj biti, ne radi o nekoj revolucionarnoj platformi. To je, na kraju, samo još jedna društvena mreža. Zašto je tome tako?
Ne bih htio pametovati niti prozivati druge svećenike za ono što rade ili ne rade jer i sam na toj platformi nisam završio svojom, već Božjom voljom.
No vjerujem da bi Don Bosco, svetac i osnivač salezijanaca, danas bio na TikToku iz razloga što je to moderna ulica. U prošlosti, ako te roditelji nisu odgajali, odgajala te cesta, a današnju mladež odgaja ulica TikToka. Njima to nije tek jedna od društvenih mreža, nego ‘the’ društvena mreža. Stoga se, smatram, i mi moramo uključiti na nju.
Crkva u Hrvatskoj nudi mnogo sadržaja za ostale populacije, od studenata nadalje, ali nemamo dovoljno sadržaja za djecu i adolescente. Zašto je tome tako? Možda mi, svećenici, nismo dovoljno naučeni kako se približiti toj dobi, spustiti se na njihovu razinu. Neki možda jednostavno zaziru od modernih stvari i društvenih mreža ili ih pojedu obveze…
Meni su, kao salezijancu, mladi posebno na srcu i Božjom providnošću dogodilo se da sam se probio, možda i zato što sam među prvima iz Crkve došao na tu mrežu… No volio bih da za nekoliko godina napravimo tim s nekoliko svećenika i laika koji bi na toj platformi mogli progovoriti o različitim temama. Nekad je upečatljivije kad o crkvenim stvarnostima progovore mladić ili djevojka nego svećenik od kojega se očekuje da ima određeni stav.
Kažu da na mladima svijet ostaje; ako ih mi ne odgajamo, onda će to učiniti netko drugi.
– Kako je salezijanska zajednica prihvatila vaš apostolat? Prepoznaju li važnost djelovanja na TikToku?
U početku im je, očekivano, bilo malo čudno, ali s vremenom su prihvatili. Poznaju me i znaju da nisam zainteresiran za vlastito isticanje ili banaliziranje vjerskog sadržaja. Dapače, nedavno smo na provincijalnom saboru salezijanaca donijeli odluku da moramo pojačati našu prisutnost na društvenim mrežama te ih povezati s pastoralom mladih koji imamo uživo.
– Više puta spomenuli ste banalizaciju vjerskog sadržaja. Kako kvalitetno reći istinu u kratkoj formi?
Pomaže mi što već četiri godine stalno promišljam i smišljam sadržaj za tu dob, od propovijedi preko kateheza, riječi za laku noć (što je važna tradicija Don Bosca) i oratorija. Trenutno imam unaprijed spremnih 50 ili 60 tema koje mogu približiti djeci i mladima na zanimljiv način.
Što se tiče videa, kako bih smislio njegov sadržaj potrebno mi je desetak minuta. Ideju proslijedim djevojkama iz oratorija s kojima surađujem kako bi ju dodatno razradile te mi dale savjete iz perspektive mladih. Potom osmislimo scenografiju i snimimo video, ne gubimo vrijeme. Važno je već prvom riječju ili rečenicom pridobiti pažnju mladih, a onda u dvije-tri crtice izreći ono važno. Pritom pazimo da je poruka cjelovita, unatoč kratkoći forme, kako ne bismo ostavili prostora za vađenje iz konteksta, pogrešne interpretacije i nedorečenost. Na kraju pozovem mlade da donesu neku odluku, npr. da neće gledati pornografiju ili da učine neko dobro djelo.
– Smatrate li da Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj nedostaje strategija djelovanja u medijima i na društvenim mrežama? Činjenica je da puno toga pada na leđa inspiriranih individualaca, no je li nam potreban neki sustavniji vid promišljanja i djelovanja kako bismo ispoštovali poziv pape Franje da izađemo na periferije, što TikTok za nas očito jest?
Mislim da je to potrebno. Vrijeme je da se ozbiljno pozabavimo djelovanjem na društvenim mrežama, što sam i objasnio u onom primjeru s više svećenika i laika koji bi timski radili na TikToku. Kao Crkva trebali bi ponuditi formaciju i alate svima koji imaju nešto kvalitetno dati mladima, možda čak uključiti takav oblik obrazovanja i u naše teološke fakultete.
Pozvani smo da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Što ima više svjetla i soli to je bolje, barem ja tako gledam na to (smijeh). Ako nas više djeluje na TikToku, veća je i šansa da će korisnici vidjeti naše sadržaje, i obrnuto. Tako, čini mi se, nalaže logika.
– S kojim se izazovima svećenici danas susreću u vjerskom odgoju mladih? Je li se pastoral promijenio u odnosu na vrijeme kada ste bili bogoslov? Kako biste opisali današnje generacije krizmanika i srednjoškolaca?
Jedna se stvar nije promijenila. Mladi su i dalje gladni Boga, duhovnih iskustava, pravih vrijednosti. Prepoznaju kad im želiš dobro i kada govoriš istinu. U to sam se uvjerio tijekom kateheza, molitvi i klanjanja, svjedočeći kako ih Bog dotiče, ponekad i do suza. To se nikada neće promijeniti jer, kako kaže sv. Augustin: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“ Tu činjenicu kao Crkva trebamo iskoristiti u svoju korist.
Ono što se promijenilo su sredstva naviještanja, ali i okolnosti. Na primjer, nevjerojatno je velika razlika između krizmanika koje sam imao prve godine svog svećeništva i sada, a radi se o razdoblju od samo četiri godine. Nekad su otac i sin živjeli u različitim svjetovima, a sada to gledam od generacije do generacije. Sve se manje poštuje autoritet roditelja ili svećenika, a obitelj je sve rjeđe izvor vjerskog odgoja. Također, mladi više nisu spremni na žrtvu. Imaju sve ponuđeno, kako na TikToku, tako i u životu. Koncentraciju mogu zadržati 28 sekundi, a ne zanima ih ni čitanje. Zvuči grubo, ali njihovo stanje možda je najbolje opisati s riječju „razmaženost“.
No ne mislim da zbog toga moramo podilaziti mladima i cijeli pastoral svesti na kratke forme. Dapače, važno je preodgajati generacije, u onoj mjeri koliko je to moguće. Ako ti o nečemu ovise duša i život, onda se izvoli potruditi… Pritom moramo stalno pronalaziti nove načine kako doći do njih, jer duhovna glad ostaje i uvijek će biti prisutna.
– Može li uopće svećenik danas pratiti takve nagle promjene među generacijama?
Ne znam (smijeh). Ja se trudim jer su mi mladi poziv i život, ne želim ih izgubiti, u skladu s evanđeljem o Dobrom pastiru koje smo nedavno slušali. Zato i pratim trendove, pokušavam ih zajahati (naravno, one koji nisu vulgarni ili grešni) te uputiti neku ozbiljniju vjersku poruku. Mogao sam odustati od toga, ali da citiram Don Bosca: „Volite ono što vole mladi, da bi oni zavoljeli ono što vi volite“, a to su prave vrijednosti, vjera i dragi Bog.
Don Bosco se igrao s djecom kako bi ih pridobio za svoje kateheze. Djeca su ga poštivala i slušala jer se spuštao na njihovu razinu, znali su da im želi dobro. Prije smo se na dječju razinu spuštali kroz igru, a danas moramo i na TikToku, pritom pazeći da ne ulazimo u kompromise i banalizaciju.
Foto: Marin Škarica
– Pred nama je SHKM u Gospiću. Nakon susreta u Bjelovaru koji je, zbog raznih razloga, privukao puno manji broj mladih, u nekim se crkvenim krugovima moglo čuti kako je prošlo vrijeme velikih okupljanja i da to mladima više nije primamljivo. Jesu li to samo opravdanja za neuspjeh i nerad ili ti susreti doista nemaju budućnost?
Prvo bih htio izraziti nadu da će mladi u Gospić doći u velikom broju, da ćemo se zajednički družiti, moliti i biti potpora jedni drugima.
No činjenica je da interes opada, ali ne mislim da je to do mladih.
Prije korone sudjelovao sam na nekoliko susreta, poput onog u Dubrovniku i Vukovaru gdje nas se okupilo i više od 30 tisuća. Tada je nastupila pandemija koronavirusa te je odgođen susret koji se 2020. trebao održati u Zagrebu. Tu smo propustili cijelu jednu generaciju, a došle su nove koje možda nisu ni čule za SHKM.
Stoga smatram da smo nakon korone trebali, umjesto Bjelovara, ići s nekim velikim gradom, poput Zagreba ili Splita, gdje već ima puno mladih, kako bi se obnovio žar i stvorio novi hype za buduće susrete.
Nažalost – prenosim ono što sam čuo od naših mladih – iskustva iz Bjelovara uglavnom nisu bila najbolja, čemu su kumovali i kiša i mali broj sudionika. Morali smo se dobro potruditi u župi kako bismo ih zainteresirali za Gospić.
Navode i da nisu zadovoljni programom, a onima koji se sjećaju prijašnjih susreta, nedostaje spavanje po župama i obiteljima. To iskustvo zajedničkog spavanja na podovima sportskih dvorana ili učionica jačalo je zajedništvo i duh. Zajedno smo jeli, smijali se i družili, a bilo je i lakše odlučiti se na dolazak mladima iz udaljenih krajeva Hrvatske, BiH ili inozemstva. Nažalost, nisam siguran u budućnost SHKM-a ako se nastavi u ovom smjeru.
